Marija Poljak: Planinarenje ima ogroman turistički potencijal za našu županiju

Oni imaju najljepši planinarski dom u Hrvatskoj u koji dolaze planinari iz svih krajeva Hrvatske, ali sve više i EU. Mlado su planinarsko društvo koje ne skriva svoje ambicije – postati predvodnik u razvoju turističkih potencijala planinarenja u Krapinsko-zagorskoj županiji, ali i ogledni primjer drugim sredinama.

Riječ je o Hrvatskom planinarskom društvu Radoboj osnovanom 2021. godine. O planinarenju, o njihovom putu nastanka i razvoja razgovarao sam s predsjednicom društva Marijom Poljak koja je svoju ljubav prema planinarenju otkrila za vrijeme studentskih dana.

Kad i kako je došlo do osnivanja planinarskog društva?

Pripreme za osnivanje udruge su počele u svibnju 2021. godine kada je gospodin Anđelko Topolovec, načelnik općine Radoboj pozvao na sastanak nekoliko osoba s područja općine Radoboj za koje je znao da se u slobodno vrijeme bave planinarenjem. Prilikom osnivanja veliku pomoć i podršku smo imali od planinarskih društva Strahinjščica Krapina te Kunagora iz Pregrade.

Osnivačka skupština se održala 17. srpnja 2021. Udruga je službeno priznata 21. srpnja, a u članstvo u Hrvatski planinarski savez primljeni smo krajem kolovoza iste godine. Na izbornoj skupštini je prisustvovalo nešto više od pedeset osoba, te smo već tu bili sigurni da smo započeli jednu lijepu priču.

Koji su ciljevi osnivanja društva?

U planinarstvu nema natjecanja, pa ga zbog toga mnogi ne smatraju sportom, no to nije tako. Tako da kao cilj ne mogu navesti osvajanje neke medalje ili nečega tome slično, eventualno osvajanje nekog vrha. Bavljenje planinarstvom pozitivno utječe na krvožilni sustav i na psihofizičko zdravlje osoba. Svi smo kroz tjedan u nekoj žurbi i stresu, tako da nam za vikend dobro dođe boravak u prirodi, da se oslobodimo tog nakupljenog stresa.

Prilikom osnivanja zadali smo si cilj da ćemo poticati, razvijati i unaprjeđivati sportsko-planinarske rekreacije te ukazati na potrebe očuvanja prirode za potrebe budućih generacija. Trenutno u tome uspijevamo, nadam se da ćemo tako i nastaviti

Koliko članova okupljate i koje su glavne aktivnosti kojima se društvo bavi?

Do sada imamo 259 plaćenih članarina za tekuću godinu. Okupljamo ne samo žitelje općine Radoboj, već i stanovnike drugih općina i gradova Lijepe naše, pa i šire. Imamo tako članove iz Mihovljana, Kuzminca, Krapine, Svetog Križa Začretja, Zagreba, Samobora, Varaždina, Goričana, imamo čak dvije članice iz Austrije, a dva člana dolaze iz Slovenije. Nadam se da nisam nikoga zaboravila.

Glavna aktivnost je održavanje planinarskih izleta za svoje članove. Uz tu aktivnost brinemo još o 15 km staza na Strahinjščici te održavanje planinarskog doma u Radoboju.

Tko sve može biti član?

Članom Hrvatskog planinarskog društva Radoboj mogu biti svi ljubitelji prirode i planinarenja. Jedino što trebaju napraviti je popuniti pristupnicu prilikom prvog plaćanja članarine, a kasnije svake godine samo plaćaju članarinu. Pri tome je bitno napomenuti da je naša članarina godišnja, te da vrijedi do 31.12. godine za koju je plaćena, bez obzira da li je članarina plaćena u 1 mjesecu ili primjerice 11.

Iznos članarine ovisi o tome da li je osoba zaposlena, nezaposlena, umirovljenik, student, školarac. Imamo i obiteljske članarine, koje su zapravo najpovoljnije.

NAJLJEPŠI PLANINARSKI DOM U HRVATSKOJ JE U RADOBOJU

Krajem prošle godine vaš planinarski dom u Radoboju dobio je nagradu za najbolji planinarski objekt u Hrvatskoj u prošloj godini. Opišite nam malo tijek izgradnje, odnosno opremanja vašeg planinarskog doma?

Mada smo mi i prije znali da je naš dom najbolji planinarski dom u Hrvatskoj, krajem prošle godine smo dobili i službeno priznanje Hrvatskog planinarskog saveza za najbolji planinarski objekt u Republici Hrvatskoj.

Na mjestu našeg planinarskog doma je prije bio lovački dom koji nije bio dovršen, konkretno bili su napravljeni samo zidovi. Tada je Općina Radoboj napravila projekt rekonstrukcije lovačkog doma te prenamjenu u planinarski dom i prijavila se na fond Europske unije. Projekt je na sreću odobren te je 85% sufinanciran od strane Europske unije. Sama izgradnja je trajala dvije godine, a dom je službeno otvoren 19.ožujka 2022. godine.

Koje sve usluge i mogućnosti stoje na raspolaganju planinarima u vašem domu?

Dom se sastoji od 3 etaže: prizemlja, 1 kata te potkrovlja. U prizemlju su 4 šesterokrevetne sobe, šank te 2 dodatna sanitarna čvora. Na prvom katu su također 4 šesterokrevetne sobe te kuhinja i blagavaonica u kojoj se može smjestiti 40 osoba. U potkrovlju je 6 dvokrevetnih soba te jedna prostorija u kojoj su smještene stvari društva.

Bitno je napomenuti da svaka soba ima svoju kupaonicu, što nije česta pojava u ostalim planinarskim domovima. Samim time što imamo smještajni kapacitet za 60 osoba čini nas jednim od većih domova.

Trenutno smo u fazi dovršetka radova na vanjskom uređenju. Dječje igralište je više-manje gotovo, kao i biciklistička staza, postavljeno je i ognjište za logarsku vatru. Također imamo i 8 velikih stolova. Ono što nam je sljedeće u planu je izrada nadstrešnice te izgradnja vanjske kuhinje, kako bi planinarima omogućili i roštiljanje.

Vaše društvo je vrlo dobro prihvaćeno od strane planinara. Ostvarili ste niz suradnji s drugim planinarskim društvima. Recite nam nešto o tome, kakva su iskustva tih suradnja, što planinari iz drugih društava kažu?

Da, moram priznati da već sada imamo popunjeni svaki vikend do sredine 7. mjeseca s planinarskim društvima, međutim ukoliko je netko zainteresiran da nas posjeti prije ili nakon uspona na Strahinjščicu, uvijek je dobro došao.

Dolaze nam iz svih krajeva hrvatske, evo baš smo prošli tjedan imali grupu od 40 planinara iz Osijeka, te 11 planinara iz Karlovca. Sljedeća dva vikenda Hrvatski planinarski savez provodi tečaj za vodiče A standarda, prilikom čega će doći planinari iz raznih društva. Dolaze nam i izviđači s područja grada Zagreba.

Iskustva su i više nego pozitivna. Svi su oduševljeni komocijom koju imaju, hranom, uređenjem, domaćinima, prirodom. Ono što je bitno je da nam se rado vraćaju.

Društvo je posvećeno postavljanju i održavanju planinarskih staza. O kojim sve stazama je riječ, koje sve znamenitosti obuhvaćaju?

Radi se o tri staze. Staze su prošle godine markirane, uređene te unešene u interaktivnu kartu Hrvatskog planinarskog saveza, tako da su svima lako dostupne. U planu nam je u svibnju ove godine napraviti još jednu radnu akciju uređenja staza.

Prva vodi od planinarskog doma Radoboj, kroz plat i poljane, pokraj lovačkog doma do crvke svetog Jakoba na Gorjana. Ova staza prolazi i kroz tumule, odnosno prapovijesna groblja po kojima je Radoboj poznat.

Druga staza vodi na Sekolje ili kako to još neki nazivaju Hajdino zrno, dok treća na Dedeka i babicu.

Svi znamo da na Strahinjščici ima puno vrsta orhideja koje su zakonom zaštićene te se ne smiju brati, pa nije rijedak slučaj da prolaskom kroz bilo koju stazu ugledate i pokoju orhideju.

Među stanovnicima općine Radoboj postoji i legenda o dedeku, babici i hnučici. Pa je tako vidikovac na kamenima koji izgledom podsjećaju na 2 osobe nazvan dedek i babica.

Što znači biti planinar i kako se to razlikuje od obične rekreacije, šetnje?

Planinar prije svega brine o drugima, prirodi i sebi. Razlika između obične šetnje i planinarenja je u tome da imamo malo teži ruksak i možda malo duže traje. Također, kada idemo u šetnju većinom prolazimo po istoj ruti. Planinari više teže za upoznavanjem novih skrivenih mjesta.

Bismo li trebali proći neke edukacije ako želimo planinariti? Što u tom smislu nudi vaše planinarsko društvo?

Edukacija nije obavezna, ali dobro dođe. Osnovna razina edukacije je opća planinarska škola, koju smo imali prošle godine i koju je uspješno završilo 33 polaznika. Sama škola traje otprilike 4 mjeseca, ovisno o vremenskim uvjetima. U sklopu toga se organizira 16 predavanja na teme planinarstva, orijentacije, opreme, prve pomoći, speleologije, meterologije idrugo, a uključuje i 6 jednodnevnih te 2 dvodnevna izleta.

Nakon završetka opće planinarske škole polaznici mogu nastaviti školovanje za vodiča A standarda. Postoje još škole za visokogorsko planinarenje, ljetne i zimske alpinističke škole, tečaji za markaciste, tečaj za čuvara prirode …

Markacisti su osobe koje su zadužene za održavanje staza. Mi ih u društvu imamo 6.

Što se tiče vodiča A standarda imamo ih 3, te 4 pripravnika koji su završili tečaj ali moraju još pristupiti ispitu.

Primijetili smo da nam je sve više djece zainteresirano za planinarenje, tako da se nadamo da ćemo moći na jesen ili proljeće organizirati i malu planinarsku školu za djecu.

Prošli ste različite planinarske staze u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Opišite nam svoja iskustva s tih planinarenja, koja vam je staza najljepša, najzahtjevnija, koja ima najbolju infrastrukturu i koju biste preporučili svakome da barem jednom prođe njome u Hrvatskoj, ali i izvan nje?

Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. Tako da je meni osobno Strahinjščica broj 1 pa 10 mjesta prazno. Šalu na stranu, sve staze su prekrasne teško je nešto izdvojiti. Ono što se meni osobno najviše dojmilo je Premužićeva staza na Velebitu, Papuk, Klek koji je koljevka hrvatskog planinarstva, Gorski kotar, Učka, ma svugdje je top. Čim se makneš s asfalta je dobro.

Kakav je raspored planinarenja vašeg društva za ovu godinu i tko vam se može pridružiti?

Planovi do kraja lipnja su uspon na Klek povodom 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj, Poštak u Lici, jedan lijepi petodnevni izlet na Pelješac, Korčulu, Lastovo i Mljet, nakon toga Sveto brdo i Ozeblin. Nadam se da će nas vrijeme poslužiti i da ćemo moći sve izlete realizirati.

Pridružiti nam se mogu svi ljudi dobre volje koji su članovi planinarskog društva. Ukoliko nisu potrebno je da se učlane.

Vaše planinarsko društvo surađuje i s OŠ Side Košutić. Koliko je važno educirati djecu o važnosti prirode i kakve su reakcije djece? Ima li interesa? Pitam to stoga što današnja djeca, ali i mladi puno vremena provode u virtualnom svijetu pred ekranima mobitela i računala.

Da i to nam je izuzetno drago. Naša suradnja je počela prošle godine kada smo djecu od 1-4 razreda vodili na Cesargradsku goru. Djeci se to jako svidjelo te su učiteljice odlučile napraviti projekt – igraonicu u šumi. U projektu sudjeluje 39 djece uzrasta 7-10 godina.

Moram priznati da smo u početku bili malo uplašeni kao će to sve skupa izgledati jer do sad nismo imali priliku raditi s djecom, međutim sada je to obostrano zadovoljstvo.

Budući da u projektu ne sudjeluju sva djeca nižih razreda OŠ Side Košutić, ostala djeca su izrazila želju da žele i oni malo s nama na planinarenje. Tako da je pala odluka da ostatak djece, njih 57 sljedeći tjedan vodimo na dvodnevni izlet na Strahinjščicu, sa spavanjem u našem domu. Uzbuđenje je obostrano.

Kakvi su planovi društva za budućnost?

Veliki. Želja nam je da napravimo planinarsku školu. Budući da imamo puno članova i popunjene izlete trebali bi i još vodiča pa bi i njih poslali na školovanje. Također trebamo i markaciste. Dovršetak vanjskog uređenja doma…

TURISTIČKI POTENCIJAL PLANINARENJA NAŽALOST NIJE DOVOLJNO PREPOZNAT

Zdrav i aktivan život, što uključuje puno kretanja u što je moguće zdravijem i prirodnijem okruženju, sve je popularniji. Planinarenje postaje izrazito važan turistički proizvod. Kakva je suradnja s turističkim zajednicama u odgovornima u vlasti?

Nažalost naša turistička zajednica nije prepoznala potencijal. Tako da mi direktno ne surađujemo s njima. Što se tiče općenito na području Hrvatske, uključilo se Ministarstvo turizma, što nas veseli. Prošle godine su Ministarsvo turizma i sporta s Hrvatskim planinarskim savezom sklopili sporazum o dugoročnoj suradnji i održavanju planinarske infrastrukture. Preko toga sporazuma su financirani smjerokazi za staze, boje za crtanje markacije, alat za čišćenje staza, što nam je uveliko pomoglo oko uređenja staza.

Što bi po vama trebalo učiniti da turistički potencijal planinarenja bude maksimalno iskorišten u našoj županiji?

Nažalost nema popratnog sadržaja. Staze na Strahinjščici su relativno kratke, ljudi bi pogledali još nešto, ali nemaju što. Kada smo mi počeli s prijemom grupa nismo mogli naći restoran koji nam može dostaviti obrok i subotom i nedjeljom. Problem je i parking. Sve u svemu ima dosta stvari za napraviti, ali nećemo sad o tužnim temama.

Kakva je postojeća planinarska infrastruktura i što bi još trebalo učiniti?

Vidi se poboljšanje u odnosu na prijašnje godine, tako da samo treba nastaviti u tom smjeru.

Uz planinarenje neodvojiv je i govor o ekologiji i zaštiti okoliša. Jesmo li dovoljno svjesni važnosti očuvanja okoliša. Svjedoci smo da ljudi još uvijek smeće bacaju po šumama, potocima, špiljama… Krećete se lijepim našim Zagorjem, ima li puno smeća?

Nažalost smeća ima. Za planinare vrijedi – što poneseš na vrh, donesi i dolje. Kako to riješiti? Ne znam. Nadam se da će se naći neko rješenje.

Taman kad smo mislili da smo se riješili smeća uz staze i da su ljudi svjesni važnosti očuvanja prirode, došla je korona i opet je sve bilo puno limenki od pive, omota od raznih čokoladica, čipseva, boca… Pretpostavka je da kako je bilo ograničeno kretanje među općinama, bili su zatvoreni lokali, ljudi su se družili u prirodi, ali zašto su onda smeće bacali oko sebe, evo nije mi jasno!?

OFF ROAD VOZILA BEZ KONTROLE – OPASNOST ZA LJUDE I ZAŠTIĆENU PRIRODU

Sve su popularnija i motorna vozila po šumama. Uništavaju li se tim slobodnim vožnjama planinarske staze, ali i zaštićena priroda? Prostoji li tu problema ili ne?

Prije dvije godine je bio slučaj da su kvadovima uništene orhideje. Tko je to učinio i zašto ne znam. Postoje dvije vrste vozača. Prvi koji uspore kada nas vide i drugi kojima je baš fora čim brže proći pokraj nas.

Mi osobno nemamo ništa protiv prvih, šuma je naša koliko i njihova. Apeliram na ovu drugu grupu vozača da uspore, nas je puno, a ima i djece među nama. Ne daj Bože da se nekome nešto dogodi.

Za kraj, vaša poruka čitateljima: