U broju Kane za veljaču Tomislav Kasić razgovarao je sa Zoranom Vakulom, meteorologom i urednikom na Hrvatskoj radioteleviziji. Zoran Vakula je i autor teksta za prvi hrvatski strip o meteorologiji Pretežno vedro, autor dokumentarnog filma o povijesti meteorologije Vremenoslovni vremenoplov, a s karikaturistom Nikolom Plečkom pokrenuo je i izdavanje niza meteoslikovnica Vremenaste priče. Dio razgovora donosimo u nastavku.

Nedavno ste objavili novu knjigu u vlastitoj nakladi naslova Vjerske teme i vrijeme. Meteorima o svecima i blagdanima. O čemu je riječ?

Zbirka Vjerske teme i vrijeme, s podnaslovom Meteorima o svecima i blagdanima, podsjetnik je na pučko vremenoslovlje – stare narodne izreke o vremenu i na njihova najvećeg promotora – mr. sc. Milana Sijerkovića. Osim izreka, zbirka sadržava i znanstveno utemeljene prognoze u stihu i rimi u kojima se spominju sveci i blagdani, te ističu razlike i valjanost tih dvaju izvora „vremenskih prognoza“. Zbirka je i pokušaj pojašnjenja prednosti, mana i korisnosti tih zanimljivih izreka nastalih u doba kad nije bilo kvalitetnih prognostičkih izračuna temeljenih na znanstvenim istraživanjima, kao i svojevrsno podsjećanje na postojeće klimatske promjene. No vjerojatno se još bolji dojam o zbirci može dobiti iz recenzije Marije Pepelko, profesorice savjetnice za hrvatski jezik, objavljene na stranicama Naklade Vakula.

Knjiga ima četiri dijela. Prvi su dio religiozno-prognostičke izreke pučke meteorologije, a drugi je dio znanstveno utemeljena meteorima o svecima i blagdanima. Što je, ukratko, meteorima?

U prvom su dijelu zbirke mnogima poznate izreke, ali samo one u kojima se spominju sveci i vjerski blagdani. Primjerice, nema izreke „Po jutru se dan poznaje.“, ali ima „Nema ljeta do svetoga Petra“, „Sveta Kata snijeg na vrata“ i drugih. Meteorima je moja kratica za meteorološku rimu, rimu o meteorologiji. Nastala je sa svrhom promocije meteorologije, napose vremenske prognoze. Posljednjih 10 godina povremeno sam, pokatkad i svakodnevno, nakon uobičajene vremenske prognoze u „prozi“ pisao prognozu i u sažetu obliku – u stihu i rimi. Nadao sam se da će tako nekima biti „pamtljivija“ i doći do većega broja ljudi.

[…]

Najpoznatiji ste meteorolog u Hrvatskoj, a možda i drugdje. Imate reputaciju vedroga televizijskog lica, ali je manje poznato da se bavite i pisanom riječju. Autor ste, među ostalim, niza slikovnica za djecu. Kako je došlo do toga?

Vremenaste priče – serijal meteoslikovnica – slikovnica o meteorologiji – zamislio sam još kasnih 90-ih godina prošloga stoljeća, kad sam počeo gostovati u programima namijenjenima djeci na HRT-u. Cilj mi je bio – i još uvijek je – educirati, približiti neke često spominjane meteorološke termine djeci kako bi poslije bolje razumjela i imala koristi od meteorološke informacije, posebice u ovo doba sve očitijih klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. No, kao da je trebalo vremena da meteoslikovnice „sazriju“ i ostvare se tek nakon što sam počeo surađivati s Hrvatskim društvom karikaturista i Nikom Titanikom. Godine 2021. objavili smo Vjetropirastu i Oblačastu, zatim Sunčastu i Pahuljastu pa prošle godine Kapljičastu i Munjastu. U planu je još barem 6 meteoslikovnica.

[…]

Kako vidite povezanost između klimatskih promjena, ekologije i crkvenog nauka, posebice u svjetlu izjava pape Franje? Kako bi Crkva, prema Vašem mišljenju, mogla pridonijeti rješavanju ekoloških izazova koji proizlaze iz klimatskih promjena?

Papa Franjo je već godinama jedan od svjetskih moralnih autoriteta i na području klimatskih promjena i ekologije. To je potvrdio i najnovijom pobudnicom o klimatskoj krizi, koju je na dan sv. Franje Asiškog, zaštitnika ekologije – uputio svim ljudima dobre volje – Laudate Deum. U njoj pojašnjava svoju encikliku Laudato Si, u kojoj je naglašavao važnost brige za Zemlju – naš dom te na nužnost žurne akcije. Poziva nas da promislimo o svojoj „komotnosti“ i udobnosti, te što prije pokušamo na svim razinama – i individualnom, i crkvenom, poslovnom, političkom – smanjiti onečišćenje i drugo negativno djelovanje na prirodu i svijet koji nas okružuje kako bismo povećali vjerojatnost za smanjenje učestalosti i intenzitet raznih ekstremnih vremenskih događaja te preživljavanje postojećih ranjivih zajednica, kao i naših budućih generacija.

Mislim da je takvo javno djelovanje – i to ne samo u obliku poziva na najvišoj crkvenoj razini nego i stvarnim aktivnostima i osobnim primjerima svećenika, časnih sestara i drugih u župama – mogući put k osvješćivanju što većeg broja ljudi. I to ne samo vjernika nego i onih koji misle i rade po načelu „u se, na se i poda se“ i važno im je samo da oni imaju puno sada, ovdje, bez obzira na to što je to njihovo djelovanje u suprotnosti sa stvarnim javnim dobrom sadašnje i budućih generacija…

Koliko će umjetna inteligencija utjecati na meteorologiju i kompleksne izračune eventualnih budućih stanja atmosfere?

Suvremene meteorologije nema bez tehnologije. Pritom ne mislim samo na vremensku prognozu, koja je tek mali dio meteorologije – mnogima najpoznatiji. Upravo naglim razvojem tehnologije posljednjih desetljeća, ponajviše računala i računalnih programa, te meteoroloških radara i satelita – i meteorologija se znatno unaprijedila. Neka predviđanja upućuju na zaključak da će nâs meteorologe zamijeniti umjetna inteligencija. Moguće.

[…]

Razgovor u cijelosti potražite u tiskanom izdanju Kršćanske obiteljske revije Kana.