Gradonačelnik bestidno troši novac iz najvećeg izglasanog proračuna Grada ikad, novac koji zapravo nema. U tome je nadmašio i svojeg prethodnika, čijim se krznom sada ogrnuo i čija blijeda kopija nastoji biti.

Da Gradonačelnik zna potrošiti novac, time se i javno hvali te potpisanih 200 milijuna eura novog zajma na teret Zagrepčana prikazuje kao veliki uspjeh. Pretpostavlja valjda kako nitko drugi ne zna uzeti i potrošiti pozajmicu, novac koji netko drugi treba vratiti.

Gradonačelnikov mahniti hod po Zagrebu ovih dana i obećanja koja daje, a koja se neće ostvariti u njegovu mandatu odraz su današnje zagrebačke stvarnosti. Gradska vlast dosad se bavila gašenjem požara u doslovnom i prenesenom smislu.

Gradonačelnikova ostavština su konkretni neuspjesi.

Neuspjeh Gradske plinare Zagreb, čije je uredno poslovanje doveo u opasnost, na korak do likvidacije. Prometni kaos u lošem planiranju izvođenja radova, učestali kvarovi vozila u javnom prijevozu, neodržavanje parkova i drugih zelenih površina, nedovoljni kapaciteti za smještaj djece u vrtiće, krivo rješavanje problema beskućnika…

Njegova ostavština je i neuspjeh u povlačenju europskog novca, kao za obnovu vodovodne mreže Grada Zagreba.

Nemojmo zaboraviti odrone, havarije i svakodnevni smrad sa Jakuševca i drugih „privremenih“ punktova na koje, suprotno očekivanjima dolazi sve više otpada.

Ako su zelena tranzicija i digitalizacija gradske uprave, koju najavljuju sada pred kraj mandata, njihov krajnji domet, uz sve ono što su do sada pokazali kroz nesnalaženje u svim segmentima, trebamo se kao stanovnici grada ozbiljno zabrinuti.

Ukratko, dok Zagrepčani plaćaju najviše stope poreza na dohodak u Hrvatskoj, Tomašević je pretvorio Zagreb u šetalište divljih svinja.

Foto: Ilustracija generirana uz pomoć UI