Celijakija – što je i kako živjeti s njom?

Mjesec svjesnosti o celijakiji

Mjesec svibanj je mjesec svjesnosti o celijakiji. 16. svibnja je Međunarodni dan celijakije.

Što je celijakija?

To je prastara, teška, tiha i podmukla bolest crijeva. U 95 % bolesnika je nasljedna. Ako se ne liječi, traje doživotno. Može biti smrtonosna. Uzrokuje ju pšenica, raž, zob i ječam. Poznavali su je već stari narodi u Mezopotamiji, gdje je bilo mnogo pšenice. Pretežno se javlja u dječjoj dobi, ali se može javiti i kod odraslih.

Bolest se najčešće otkriva u dojenačko doba, u vrijeme kada dijete počinje jesti hranu u kojoj se nalazi pšenično, raženo, zobeno ili ječmeno brašno. Bolest pogađa podjednako žene i muškarce. U Evropi boluje oko jedan do dva posto stanovništva. Na jednog otkrivenog bolesnika dolazi oko osam bolesnika koji još nisu otkriveni. Danas je celijakiju moguće lako otkriti i liječiti. Treba samo posumnjati na nju.

Što uzrokuje bolest?

Ona nastaje kao posljedica lošeg reagiranja bolesnika na sastojak iz zrna pšenice, raži, zobi i ječma. U zrnu navedenih žitarica nalazi se biljna bjelančevina gluten. U toj bjelančevini nalazi se tvar glijadin. Gluten inače služi za kompaktnost kruha i brašnastih proizvoda.

Kod zdravog čovjeka hrana koju pojedemo prolazi kroz želudac i dolazi u tanko crijevo. S unutarnje strane tankog crijeva nalaze se crijevne resice koje upijaju sastojke hrane. Preko crijevnih resica hranjive se tvari usisavaju u krv i odlaze u sve organe. Na taj način se organi hrane, a čovjek se u dobrom zdravlju održava na životu.

Crijevne resice su mnogobrojni i vrlo nježni izdanci s unutarnje strane crijeva. Kod bolesnika od celijakije gluten djeluje dvostruko loše: ili otruje crijevne resice, pa one propadnu ili aktivira nepovoljne imunološke procese koji dovode do propadanja resice. U tom slučaju hrana koju bolestan čovjek pojede samo prođe kroz tanko crijevo, prelazi u debelo crijevo i izlazi stolicom napolje. Kod bolesnika od celijakije dakle izostaje usisavanje hranjivih tvari iz hrane u krv.

Koji su znakovi bolesti?

Nema tipičnih simptoma. Svaki bolesnik reagira na specifičan način.

1. Intolerancija na gluten

Bolesnik ima blaže znakove bolesti. On tolerira male količine glutena. Kod tog oblika bolesti ne nastaju kasnije komplikacije.

2. Alergija na gluten

U krvi bolesnika stvaraju se protutijela na gluten. Bolesnik ima probavne probleme, ali i promjene na koži. Takvi bolesnici mogu konzumirati male količine glutena.

3. Klasični oblik celijakije

Znakovi bolesti: učestali, pjenušavi proljev. Stolica je tekuća, izrazito smrdljiva, zaudara na užeglu mast. Može postojati i višednevni zatvor. Tada je stolica boje ilovače, masna. Ona ne padne na dno zahodske školjke, već pluta na površini vode. Često se uz takvu stolicu javlja i povraćanje i bol u trbuhu. Pretjerana količina plinova u crijevima stvara nadut i bolan trbuh. Postoji slabokrvnost, kronični umor, gubitak težine, bol u kostima, česti su prijelomi kostiju. Na koži se javlja poremećaj osjeta: mravinjanje, peckanje, svrbež, trnci u rukama i nogama.

Ponekad se javlja (u deset posto bolesnika) mrljasti osip po tijelu koji se javlja simetrično na rukama ili nogama. Mrlje mogu prijeći u izdignute papule koje jako svrbe. Može se javiti glavobolja. Često nastaju upale jezika, herpes, stomatitis.

Kod odraslih je smanjena plodnost u oba spola. Malo dijete zaostaje u fizičkom i psihičkom razvoju, blijedo je, bezvoljno, razdražljivo, negativističko, smanjenog interesa za sve što se događa oko njega. Može imati poremećaj koncentracije, te loš san. Dijete nema apetita, žali se na stalnu bol u trbuhu.

Na dječjoj stražnjici gube se mišići, ručice i nožice su tanke i mršave, dijete nema uobičajenoga potkožnog masnog tkiva. Nokti su mu loši i lomljivi, kosa slaba i rijetka. Mišići su mlohavi. Zbog mlohavosti trbušnih mišića trbuh je u stojećem stavu napet, izbočen, povećan i viseći. Golo dijete u stojećem stavu treba gledati iz profila, jer se tada gubitak stražnjice i povećanje trbuha najlakše uočavaju.

4. Neklasični oblik bolesti

To je tzv. tiha celijakija. Ona se u početku manifestira kao bolest pluća (hemosideroza pluća), bolest bubrega (IgA nefropatija), bolest kože (Dermatitis herpetiformis Duhring), neurološka bolest (Gobi sindrom – epilepsija sa kalcifikatima u malom mozgu).

Isključivanje sličnih ili srodnih bolesti

Svi naprijed navedeni znakovi mogu se naći i kod nekih drugih bolesti. Zato valja isključiti alergije na hranu, upale crijeva uzrokovane adenovirusima, gljivicama (Candida albicans), lamblijama, eozinofilnu upalu crijeva, autoimunu bolest crijeva, Chronovu bolest (upalu cijele stjenke crijeva sa stvaranjem čireva na crijevima), poremećaj imunosti kod bolesnika.

Dokazivanje celijakije

Najprije se razmotre gore navedeni znakovi bolesti. Analizira se krv i stolica. U stolici se traže paraziti, gljivice, bakterije i masnoće. U krvi se mjeri količina markera na celijakiju: markeri su gotovo 100% pozitivni kod celijakije. Ako su kod djeteta markeri viši 10 puta od normale, postavlja se dijagnoza celijakije. Tada nije potrebna biopsija crijeva. Visina markera u krvi u korelaciji je sa držanjem dijete. Ukoliko je dijeta adekvatna, markeri padaju na normalu za dva tjedna. To je i indikator kako pacijent surađuje sa liječnikom.

Kod odraslih ljudi se kod sumnje na celijakiju uvijek ide na biopsiju crijeva. Nalaz biopsije crijeva nije 100% specifičan za celijakiju. Sličan nalaz može biti i kod bakterijske proliferacije, eozinofilnog enteritisa, intolerancije na laktozu i crijevnog limfoma. Od ostalih laboratorijskih krvnih nalaza kod djece je sniženo željezo, Na, K, P, povećana je aktivnost alkalne fosfataze, produženo je PV (protrombinsko vrijeme) pa je dijete sklono krvarenjima. Ako je biopsija pozitivna, treba ju ponoviti uz strogu dijetu za 3 do 4 mj. Ukoliko je ponovo pozitivna, treba pomišljati na malignom crijeva. Bolesne promjene se najčešće nalaze na sluznici tankog crijeva, a rjeđe na sluznici želuca ili debelog crijeva.

Liječenje

Bezglutenska dijeta, željezo, multivitamini, kalcij. U slučaju krvarenja daje se K vitamin.

Bolest kod odraslih

Crijevne resice mogu oboljeti u bilo kojoj životnoj dobi. Što je bolesnik stariji, znakovi bolesti su manje specifični, pa ih je teže otkriti. Kod odraslih ljudi su prvi znakovi slabokrvnost, iscrpljenost, depresija, te bolovi u kostima i zglobovima. Sumnju na celijakiju treba postaviti ako odrasli rođaci oboljelog imaju slabokrvnost, a nemaju dokazano krvarenje iz crijeva.

Prognoza bolesti

Bolesnik sa celijakijom koji se pridržava dijete može normalno živjeti i funkcionirati. Važno je učiniti prvi korak: posumnjati na bolest, dokazati je i dijetom liječiti i time sprečavati stvaranje komplikacija.

Neliječena bolest – Celijakična kriza

Uzrok smrti kod celijakije nastaje zbog celijakične krize. To znači da se jave učestale vodenaste stolice, učestalo povraćanje, poremećaj elektrolita u krvi, zakiseljavanje krvi i šok koji dovodi do smrti. Bez bezglutenske ishrane umire 10 do 30 posto odraslih bolesnika. Uz dijetu umire manje od jedan posto odraslih bolesnika.

Komplikacije celijakije

Najteža komplikacija je nastanak limfoma crijeva. Limfomi su zloćudni tumori koji nastaju na limfnim žilama crijeva. Oni nastaju kod šest do osam posto bolesnika od celijakije. Obično nastaju u petom desetljeću života. Od ostalih zloćudnih bolesti kod bolesnika sa celijakijom nastaje rak jednjaka, ždrijela ili rak (adenokarcinom) crijeva. Rak crijeva je 40 puta češći kod bolesnika sa celijakijom.

Celijakiji pridružene bolesti

Celijakija je često udružena:

• sa genskim bolestima: Down sindrom, Turner sindrom, mukoviscidoza, IgA deficit.
• sa autoimunim bolestima: šećerna bolest, autoimuna bolest štitnjače, Addisonova bolest, reumatoidni artritis, autoimuni hepatitis, ciroza jetre, bolest bubrega (IgA nefropatija), bolest srca (kardiomiopatija), slabokrvnost (hemnolitička anemija).
• sa neurološkim bolestima: epilepsija, ataksija, migrena, atrofija mozga.

Celijakija kod sasvim male djece

Ako je celijakija dijagnosticirana kod djece mlađe od dvije godine (krvnim testovima i biopsijom), ta djeca se stavljaju na bezglutensku dijetu do navršene šeste godine života. Nakon toga učini se ponovna biopsija sluznice tankog crijeva da bi se provjerilo je li došlo do potpunog oporavka sluznice. Ako se sluznica oporavila, počinje se s normalnom ishranom. Šest mjeseci nakon toga, ako ne dođe do simptoma malapsorpcije, što je i najčešći slučaj, ponovo se, uz praćenje krvnih testova, učini biopsija sluznice tankog crijeva. Ako nalaz ponovo pokazuje oštećenja sluznice tankog crijeva, postavlja se konačna dijagnoza kronične celijakije. Takav način postavljanja dijagnoze, koji izgleda kompliciran i za djecu jako neugodan, preporuka je Europskog društva za gastroenterologiju i prehranu (ESPGAN) koju provode liječnici cijelog svijeta.

Djeca se oporavljaju brže od odraslih. Potrebno im je najmanje šest mjeseci, dok je odraslima potrebno najmanje dvije godine. Djeca koju majke dugo doje, rjeđe obolijevaju od celijakije.

Oprez

Glutena osim u hrani ima u kozmetici, u ljepilima (na poleđini poštanskih maraka), u plastelinu koji služi kao igračka za djecu. Zato treba pažljivo čitati deklaracije na artiklima koji se kupuju u prodavaonicama. Ako u obitelji jedno dijete ima celijakiju, treba učiniti testove i kod druge djece jer su šanse za bolest kod druge djece povećane. U obitelji je teško postići da samo jedna osoba konzumira bezglutensku dijetu, jer je suđe zajedničko. U modernim industrijskim prehrambenim postrojenjima postoji stroga odvojenost kod proizvodnje bezglutenske hrane.

Bezglutenska hrana je skuplja. Ona nije prikladna za zdrave ljude koji žele konzumirati zdravu hranu jer sadrži više šećera i više kalorija od normalne prehrane. Stoga bezglutenska prehrana nije prikladna za osobe koje žele regulirati svoju prekomjernu tjelesnu težinu. Pekare i restorani se često reklamiraju sa svojom bezglutenskom ponudom. To valja uzeti sa rezervom jer nemaju odvojene procese proizvodnje hrane.

U Zagrebu 2024. godine studira oko 150 studenata sa celijakijom. U njihovim studentskim restoranima samo načelno postoji bezglutenska prehrana koja bez strogo odvojenog tehnološkog postupka pripreme hrane nije sigurna. Zato se takvi studenti uglavnom prehranjuju u vlastitim uvjetima i mogućnostima.

Udruge za celijakiju

Liječnici savjetuju da se bolesnici sa celijakijom uključe u svoje udruge. Tamo će dobiti najnovije informacije o svojoj bolesti, o povoljnostima oko nabave bezglutenskih namirnica, o pravu bolesnika na novčani doplatak, o pravu majke bolesnog djeteta na skraćeno radno vrijeme. U novije vrijeme planira se uvesti probir na celijakiju kod djece koja se upisuju u školu.

Ilustracija: Generirano pomoću UI